Osnove teorije verovatnoće: Definicije, aksiome i principi
Enviado por Anónimo y clasificado en Otras materias
Escrito el en
serbocroata con un tamaño de 120,39 KB
Klasična definicija verovatnoće
Neka je Ω = {ω₁, …, ωₙ} skup svih mogućih jednakoverovatnih elementarnih događaja koji su međusobno nesaglasni i neka je A = {ωᵢ₁, …, ωᵢₘ} događaj koji se sastoji od m elementarnih jednakoverovatnih događaja koji imaju osobinu kojom se A definiše. Verovatnoća nastupanja događaja A ⊆ Ω je P(A) = m/n.
Verovatnoća P(A) događaja A ⊆ Ω određena je odnosom:
- m — broj (povoljnih) ishoda opita koji doprinose realizaciji događaja A.
- n — broj svih mogućih ishoda.
Osobine klasične verovatnoće
- Za svako A ∈ ℱ je P(A) ≥ 0 (jer je m/n ≥ 0).
- Za siguran događaj Ω je P(Ω) = 1.
- Ako je A = B + C (A, B, C ∈ ℱ), pri čemu su B i C nesaglasni događaji, tada je P(A) = P(B) + P(C).
- Verovatnoća događaja Akp, suprotnog događaju A, jeste P(Akp) = 1 − P(A).
- Verovatnoća nemogućeg događaja 0 jednaka je nuli.
- Ako je A ⊆ B, tada je P(A) ≤ P(B).
- Verovatnoća bilo kog događaja A ∈ ℱ pripada intervalu [0, 1].
P je nenegativna, normirana, monotona, aditivna funkcija čija je promenljiva slučajni događaj, a vrednosti su u intervalu [0, 1].
Sigma-polje (σ-polje)
Familija ℱ ⊂ 𝒫(Ω) je σ-polje ako su zadovoljeni sledeći uslovi:
- Ω ∈ ℱ
- Ako Aᵢ ∈ ℱ, tada Aᵢkp ∈ ℱ (i ∈ ℕ).
- Ako Aᵢ ∈ ℱ (i ∈ ℕ), tada ∪ᵢ₊∞ Aᵢ ∈ ℱ.
Osobine σ-polja
- 1° ∅ ∈ ℱ
- 2° A \ B ∈ ℱ za svaka dva događaja A, B ∈ ℱ.
- 3° Ako Aᵢ ∈ ℱ, tada ∩₊∞ Aᵢ ∈ ℱ.
- 4° Ako A₁, …, Aₙ ∈ ℱ, tada ∪ⁿᵢ₌₁ Aᵢ ∈ ℱ.
- 5° Ako A₁, A₂, …, Aₙ ∈ ℱ, tada ∩ⁿᵢ₌₁ Aᵢ ∈ ℱ.
Aksiomatska definicija verovatnoće
Neka je ℱ polje nad skupom Ω. Funkcija P: ℱ → ℝ zove se verovatnoća nad ℱ ako zadovoljava uslove:
- P(Ω) = 1
- Za sve A ∈ ℱ, P(A) ≥ 0
- Ako Aᵢ ∈ ℱ (i ∈ ℕ) i Aᵢ ∩ Aⱼ = ∅ (i ≠ j), tada je verovatnoća unije jednaka sumi verovatnoća.
Geometrijska definicija verovatnoće
Skup G sadrži elementarne događaje u nekom od prostora ℝ¹, ℝ² ili ℝ³. U G se nasumično bira tačka. Traži se verovatnoća da tačka bude u G₁ ⊂ G. G je ograničen skup sa geometrijskom merom m(G) (u ℝ¹ to je dužina, u ℝ² površina, a u ℝ³ zapremina).
Tražena verovatnoća zavisi samo od mere oblasti G₁, tj. m(G₁):
P(A) = m(G₁) / m(G)
Gde je A događaj koji se realizuje kada slučajno izabrana tačka padne u oblast G₁.
Dokaz da uslovna verovatnoća zadovoljava aksiome verovatnoće
Teorema 1.1
Ako je B ∈ ℱ, P(B) > 0 i ako je P₁(A) = P(A | B) za svako A ∈ ℱ, tada je (Ω, ℱ, P₁) prostor verovatnoće.
Dokaz: Pokazaćemo da P₁: ℱ → ℝ zadovoljava uslove Aksiome 1.2:
(1') P₁(Ω) = P(Ω | B) = P(Ω ∩ B) / P(B) = P(B) / P(B) = 1.
(2') Za svako A ∈ ℱ je P₁(A) = P(A | B) = P(A ∩ B) / P(B) ≥ 0 (budući da je P(A ∩ B) ≥ 0 i P(B) > 0).
(3') Neka je A₁, A₂, …, Aₙ, … niz međusobno nesaglasnih događaja.
sdadaddadadaddadadad