Razumijevanje deduktivnog, induktivnog i abduktivnog zaključivanja
Vrste argumenata i zaključivanja
Deduktivni argument
Deduktivni argument je argument kojemu je cilj da konkluzija nužno slijedi iz premisa (iz općeg u pojedinačno). Dedukcija predstavlja način zaključivanja kojim se konstatira da je neko stanje stvari nužno takvo. Dedukcija polazi od nekog općeg pravila i nekog promatranog pojedinačnog slučaja te dolazi do daljeg znanja o tom pojedinačnom slučaju.
No, budući da je deduktivni zaključak nužan jer je rezultat zaključivanja već sadržan u samom pravilu, on nikada ne može voditi nekoj novoj spoznaji.
Induktivni argument
Induktivni argument je argument kojemu je cilj da konkluzija slijedi iz premisa s određenom vjerojatnošću. Indukcija je način zaključivanja suprotstavljen dedukciji. Induktivno stečena spoznaja uvijek je samo nekakav vjerojatan, moguć iskaz. Indukcija predstavlja proces potvrđivanja faktičnosti putem sučeljavanja i susretanja s činjenicama.
Suprotno od dedukcije, induktivna konkluzija slijedi iz premisa po vjerojatnosti, a ne po nužnosti. Kod indukcije ograničeni broj opservacija vodi do vjerojatne generalizacije. Premise ne moraju biti istinite, ali snaga konkluzije temelji se na tome kolika je vjerojatnost istinitosti premisa.
Abdukcija
Abdukcija je ključna u razumijevanju postupka znanstvenih otkrića. Dedukcija i indukcija mogu biti vrlo striktne forme rezoniranja i ne predstavljaju uvijek načine na koje zapravo razmišljamo. Abdukcija je bliža načinu na koji razmišljamo.
- U abdukciji se pojedinačni slučaj interpretira hipotetskim uzorkom koji, ako je istinit, objašnjava taj slučaj.
- Abdukcija se bavi pojedinačnim događajima i pripadajućim dokazima i ne sadrži kondicionalne ili univerzalne izjave.
Kriteriji dobro oblikovanog argumenta
Argument je dobro oblikovan ako sadrži:
- premise koje su relevantne;
- premise koje su prihvatljive razumnoj osobi;
- premise koje su dovoljna osnova za istinitost konkluzije;
- premise koje omogućuju učinkovito pobijanje svih predviđenih kritika argumenta.
Struktura argumenta i pogreške u zaključivanju
Takav se argument ne služi međusobno proturječnim premisama, premisama koje su proturječne s konkluzijom ili koje eksplicitno ili implicitno pretpostavljaju istinitost konkluzije.
Begging-the-Question Fallacie (cirkularno zaključivanje)
Ove pogreške su neispravne jer na više načina pretpostavljaju istinitost konkluzije svojih premisa: pretpostavlja se istinitost onoga što se tek mora dokazati, te stoga premise ne pružaju dobar razlog za prihvaćanje konkluzije.
Lažne ili neutemeljene pretpostavke
Argumenti s neutemeljenim pretpostavkama su pogrešni jer njihove premise koriste krajnje upitne, iako ponekad popularne, pretpostavke. Te su pretpostavke implicitne ili neizgovorene, ali su svejedno ključne za snagu argumenta.
- Fallacy of composition (pogreška kompozicije): pretpostavka da je ono što je istinito za dijelove istinito i za cjelinu.