Razumijevanje deduktivnog, induktivnog i abduktivnog zaključivanja

Francés3,35 KB

Vrste argumenata i zaključivanja

Deduktivni argument

Deduktivni argument je argument kojemu je cilj da konkluzija nužno slijedi iz premisa (iz općeg u pojedinačno). Dedukcija predstavlja način zaključivanja kojim se konstatira da je neko stanje stvari nužno takvo. Dedukcija polazi od nekog općeg pravila i nekog promatranog pojedinačnog slučaja te dolazi do daljeg znanja o tom pojedinačnom slučaju.

No, budući da je deduktivni zaključak nužan jer je rezultat zaključivanja već sadržan u samom pravilu, on nikada ne može voditi nekoj novoj spoznaji.

Induktivni argument

Induktivni argument je argument kojemu je cilj da konkluzija slijedi iz premisa s određenom vjerojatnošću. Indukcija je način zaključivanja suprotstavljen dedukciji. Induktivno stečena spoznaja uvijek je samo nekakav vjerojatan, moguć iskaz. Indukcija predstavlja proces potvrđivanja faktičnosti putem sučeljavanja i susretanja s činjenicama.

Suprotno od dedukcije, induktivna konkluzija slijedi iz premisa po vjerojatnosti, a ne po nužnosti. Kod indukcije ograničeni broj opservacija vodi do vjerojatne generalizacije. Premise ne moraju biti istinite, ali snaga konkluzije temelji se na tome kolika je vjerojatnost istinitosti premisa.

Abdukcija

Abdukcija je ključna u razumijevanju postupka znanstvenih otkrića. Dedukcija i indukcija mogu biti vrlo striktne forme rezoniranja i ne predstavljaju uvijek načine na koje zapravo razmišljamo. Abdukcija je bliža načinu na koji razmišljamo.

  • U abdukciji se pojedinačni slučaj interpretira hipotetskim uzorkom koji, ako je istinit, objašnjava taj slučaj.
  • Abdukcija se bavi pojedinačnim događajima i pripadajućim dokazima i ne sadrži kondicionalne ili univerzalne izjave.

Kriteriji dobro oblikovanog argumenta

Argument je dobro oblikovan ako sadrži:

  • premise koje su relevantne;
  • premise koje su prihvatljive razumnoj osobi;
  • premise koje su dovoljna osnova za istinitost konkluzije;
  • premise koje omogućuju učinkovito pobijanje svih predviđenih kritika argumenta.

Struktura argumenta i pogreške u zaključivanju

Takav se argument ne služi međusobno proturječnim premisama, premisama koje su proturječne s konkluzijom ili koje eksplicitno ili implicitno pretpostavljaju istinitost konkluzije.

Begging-the-Question Fallacie (cirkularno zaključivanje)

Ove pogreške su neispravne jer na više načina pretpostavljaju istinitost konkluzije svojih premisa: pretpostavlja se istinitost onoga što se tek mora dokazati, te stoga premise ne pružaju dobar razlog za prihvaćanje konkluzije.

Lažne ili neutemeljene pretpostavke

Argumenti s neutemeljenim pretpostavkama su pogrešni jer njihove premise koriste krajnje upitne, iako ponekad popularne, pretpostavke. Te su pretpostavke implicitne ili neizgovorene, ali su svejedno ključne za snagu argumenta.

  • Fallacy of composition (pogreška kompozicije): pretpostavka da je ono što je istinito za dijelove istinito i za cjelinu.

Descargar

PDF Word HTML